Vrnjačka Banja kao i njena bliza okolina, odlikuju se bogatim arheološkim nalazima, koja dosta govore o našoj istoriji i kroz koje ujedno upoznajemo Srpsku istoriju na pravi način shodno događajima. Arheološka nalazišta su veoma bogata, jedno od njih jeste, lokalitet Krnjački, na kome je Profesor Sava B. Đorđević, tridesetih godina otkrio preko čak 56 novih vrsta: školjki, puževa, koji nisu do tada bili pronađeni ni na jednom lokalitetu teritorije nekadašnjeg Panonskog mora. Na mestu useka peščanog nanosa koji je napravila reka Dubočica, otkriveno je od strane doktora Jovića, veća količina, takođe, školjki, ali i lišća, puževa, međutim otkrivene su čak i neke razne vrste drveća sa kojima se doktor Jović do tada nikada nije stretnuo, kao ni stanovnici. Ujedno, na istom lokalitetu, ubrzo otkivaju se i rogovi jelena, kao i kosti mamuta. Ali, posebnu pažnju svakako da su privukli arheolozi sa otkrićem vilice hipariona koja potiče iz sredine pontinskog perioda kada je Panonsko more bilo na kraju svoga postojanja. Zatim, sledeće što je bitno za spomenuti jeste, postojanje većeg naselja iz vremena badenske kulture u periodu od 2200 godine pa sve do 1800-te godine pre nove ere, kao i to da je ovo naselje bilo smešteno na ušću Vrnjačice u Dubočicu. Pronađeni su, fragmentalni keramički sudovi na Beloj steni u Vrčinu pod Kalbarom.
Područje Vrnjačke Banje u periodu starijeg gvozdenog doba koje je trajalo od 1000 pa sve do 300 godine pre nove ere. sama Banja u to vreme, bila je nastanjena stanovništvom i pripadnicima plemena Trikornici. Na tom delu, pronađeni su metalni predmeti, koji o tome i svedoče. 300. godine pre nove ere, u okolini Vrnjačke Banje bili su naseljivani i Skordisci koji su mešano keltsko pleme koje na ovim prostorima živi i u vreme ranog Rimskog carstva. Kao značajnije naselje u najbližoj okolini pominje se Trivalvium , oddatle ujedno potiču i mnogobrojni natpisi na latinskom, tračkom i keltskom jeziku. Trivalvium naselje se takođe pominje i u Prokopijevom spisku tvrđava u Meziji. Ostaci arhitekture iz toga doba za sada su otkriveni u Ritopeku (kastrum – vojni logor), kao i u grobnice u Šljiviku i Vrnjačkoj Banji i delovi vile na lokalitetu Dubočica. Na vrnjačkom Toplom mineralnom izvoru u vremenu od II do IV veka Rimljani su izgradili lečilište i oporavilište. O tome svedoče i veliki broj arheoloških nalaza i bazena za kupanje, rimski izvor tople mineralne vode kao i veliki broj kovanog novca koji je ostavljan u lekovitom izvoru. Ovde su na lečenje i oporavak uglavnom dolazili rimski legionari, kao i romanizovana aristokratija starosedelaca.