Istorija Vrnjačke Banje
Stari Rimljani u periodu između II i IV veka, na izvorima Vrnjačke Banje izgradili su svoje lečilište i oporavilište, koje su nazvali, Aquae Oricinae. Dokazi svakako da postoje, oni su ujedno i pronađeni u samom jezgru arheološkog zdanja. Oni obuhvataju veliki broj Rimskog kovanog novca, kao i Rimski izvor tople vode ali i bazen za kupanje starih Rimljana. Ovo lečilipte posećivali su najviše legionari V legije Flaviana i VII legije Klaudiana, ali i romanizovana plemenska aristokratija starosedelaca. Na tragove o postojanju Rimskog izvora naišlo se slučajno, prilikom rada na izvoru davne, 1924. godine. Tada, na dubine od preko 2, 40 metara, pronađena je uspravna, isklesana stena iz čijeg otvora je tekla, topla mineralna voda. Samim tim , posle tog pronalska, uskoro bivaju pronađeni i novčići u steni iz perioda Rimskog carstva, vladara od Avgusta do Valentinijana.
Zatim, sledi otkrivanje sledećih ostataka, to su dakle, ostaci prvog bazena za kupanje.
Sam bazen, punjen je mineralnom vodom iz posebnog izvora, koji je bio uklesan u steni u vidu manjeg bunara, putem kojeg su se snabdevali toplom mineralnom vodom.
Takođe, ne manje bitan pronalazak jeste svakako i ključ kao i prsten koji su takođe pronađeni u bazenu. Voda ovog izvora imala je nižu temperaturu i slabiju mineralizaciju od ostalih izvora otkrivenih 1924. godine. Sam izvor uredili su putem dva kolonade mermernih stubića, koji su na krajevima imale po kandelaber.
Do izvora se silazilo stepenicama sa dve strane. Zatim, posle Drugog svetskog rata ovaj izvor biva pokriven betonskim pločama i sakriven od lica javnosti. Njegovo ponovno oživljavanje izvršeno je 1989. godine, a kao idejno rešenje arh. Mihajla Mitrovića postavlja se staklena piramida. Svakako da nema sumnje da su za oporavak i odmor svojih legionara Rimljani koristili Vrnjačku toplu mineralnu vodu, koja je ujedno i bila njihova praksa u čitavoj tadašnjoj Evropi. Međutim, Rimsko ime Vrnjačke Banje nije poznato. Sadašnje ime Vrnjačka Banja je dobila po imenu sela Vrnjci, u čijem su ataru mineralni izvori otkriveni. Ujedno, do sada nije razrašnjeno da li se Rimski izvor koristio i nakon pada Rimskog carstva. Vrnjačka Banja je u ovom periodu doživela sudbinu koja je pogodila gotovo sve evropske banje u kojima su Rimljani toliko negovali i proslavljali kult lepote i fizičkog zdravlja. U izvorima iz perioda srpske srednjovekovne države o Vrnjačkoj Banji nema podataka, iako bi se to moglo očekivati, s obzirom na neposrednu blizinu značajnih kulturno-političkih centara, manastira Žiče i Ljubostinje i Kruševca, prestonice kneza Lazara.